Znamo li što je ljubav? Guramo pod njezino ime svakojake emocionalne senzacije i stanja, od strasti, zanesenosti, zaljubljenosti, pa i boli. I onda mislimo da volimo, i da su to imena prave ljubavi.
A živimo pod hipnozom, pa kada se magla podigne slijedi suočavanje sa stvarnošću i raspadanje.
Ljubav nije bol.
Ljubav nije prolazna zanesenost.
Ljubav nije seks.
Ljubav nije drama.
Što je ljubav?
Ljubav je poštovanje.
Uvažavam tvoje stavove, iako se ne slažem s njima. Čujem tvoju istinu, iako to možda nije moja istina. Trudim se da se uskladimo i podržimo na slabim mjestima jer nam je stalo da se održimo, jer vrijedimo.
Neću te namjerno povrijediti. Neću te kontrolirati jer kontrola je izraz moje slabosti. Poštujem tebe, tvoje stavove, odluke, tvoje tajne, pod jednim uvjetom – da me ne ugrožavaju.
Poštujem tvoje slabosti i trenutke nemoći. Tu sam.
Ljubav je prisutnost.
Tu sam jer mi je stao do tebe i do tog živog bića kojeg stvaramo, a koje se zove naš odnos. Neću nestati kad ti je teško, neću manipulirati i igrati igrice da bih te zadržala.
Tu sam jer te volim i ne odustajem i onda kada bih najradije pobjegla i gurnula glavu u pijesak. I onda kada me boli jer se osjećam povrijeđeno. I onda kad mi se čini da se sve ruši.
Bitna mi je tvoja dobrobit, isto kao i moja vlastita.
Tu sam jer te volim.
Ljubav je povjerenje.
Vjerujem u ono što mi govoriš. Cijenim iskrenost, ne napadam te kad iz tebe progovara istina koliko god ona boljela. Ne trebaju mi drugi/druge dok sam s tobom. Ne trebaju mi tuđi lajkovi, komplimenti i potvrde. Znam koliko vrijedim, znam koliko ti vrijediš, znam koliko mi vrijedimo i činim sve da to očuvam.
i onda kada nisi tu, kad mi se ne javljaš na telefon, znam da ne možeš, znam da ćeš se javiti. Moj um se ne opterećuje sumnjivim mislima. Povjerenje je naša baza, temelji naše kuće odnosa i osjećamo sigurno i opušteno udvoje.
Ljubav je privlačnost.
Sviđa mi se kako pričaš, sviđa mi se kako mi kuhaš moje omiljeno jelo. Sviđa mi se kako me držiš u zagrljaju i pritom mojim tijelom prostruji toplina. Volim tvoju ruku u mojoj ruci, kada nam se prsti spontano isprepletu. Sviđa mi se tvoj osmijeh, tvoje oči pune svjetla dok me gledaš.
Ljubav je sloboda.
Slobodno je voljeti te. Ne gušiš me svojim zahtjevima i očekivanjima. Dopuštaš mi biti ono što jesam, dopuštaš mi pogriješiti i učiti iz vlastitih pogreški. Dopuštam ti da izraziš sebe i da ideš za svojim ciljevima i onda kada te ja možda ne mogu pratiti jer to je tvoj put. Ne vezujem te uz sebe praznim riječima i obećanjima. Govorim ti ono što jest i uz mene se možeš osjećati sigurno, a potom i slobodno.
Ljubav je davanje i primanje
Uzajamnost je nužna, taj stalni protok davanja i primanja. Ta spremnost da se otvorim bez straha i progovorim iskreno o onome što osjećam. Dopuštanje da prepoznam tvoj jezik ljubavi i primim ga bez propitkivanja jer znam da zaslužujem biti voljena, jer vjerujem u tvoje dobre namjere. Dopusti i ti meni da ti dam ljubav, da te volim prirodno, spontano i toplo. I zavedi me svojim integritetom i iskrenošću. Pusti riječi koja ostaju samo slova na papiru. Pokaži mi djelima. Daj mi. Dajem ti. Bez očekivanja.
—
I znam da ne mogu uvijek biti tu u svojoj punini. Nekad dođu teška vremena, osjećaj udaljenosti i odvojenosti, no i to je nužno da bih opstala. Nekad se moraš udaljiti od sebe i od mene da bi bolje shvatio sebe, da bi shvatio prave vrijednosti i bio bolja osobi sebi i onima koje voliš.
Ja ne povrjeđujem jer znam samo voljeti.
Ja ne bolim jer rane nastaju tijekom mog odsustva.
Ja ne bježim jer imam samo jedan izbor, biti tu kad se voli iskreno i iz srca.
Ja opraštam kada vidim iskrenost i spremnost da prihvatiš odgovornost za svoje postupke i mijenjaš se.
Ja zacjeljujem sve dijelove tebe koji su ranjeni i bolni, dopusti mi.
Ja se ne bojim. Um se boji.
Ja samo volim. Srcem.