Pročitala sam svoj horoskop, prvi, drug, treći put…i bilo mi je super, kao da čitam neki lijepi tekst o nekoj meni nepoznatoj ženi, sve je bilo optimistično i super.
I onda sam ga spremila i više se nisam mogla natjerati da ga uzmem i pročitam još jednom. Jer počelo je boljeti. Svaka rečenica je pogodila svoj cilj.Već dugo me nešto nije tako uzdrmalo i zaljuljalo. Spojile su se vaše riječi i moji osjećaji, strahovi, blokade. Odjednom je sve dobilo materijalni oblik, ime i prezime, dijagnozu…i lijek. Postali su stvarni, pušteni su van.
Trebalo mi je dva tjedna da skupim hrabrost i ponovno uzmem tekst…dva mala tjedna u kojima sam napravila prve, velike korake na putu na kojem sam dugo stajala, bez hrabrosti da krenem dalje…
Sada ga ponovo čitam, u dijelovima, polako, kao neke upute, kao kartu…
I boli…al onako kao kad prolazi, sa osjećajem da sada znam što i zašto me boli i znam kako da prestane.
HVALA Julijana